Od vecine ljudi koji su uvek imali u porodici neke kucne ljubimce ,mi smo se razlikovali ,po tome sto smo ja, sestra i brat uvek voleli necije kucne ljubimce a o svojim, zbog cestog seljakanja, samo mastali.Devedesetih godina smo po prvi put nakratko imali jednog malog psa, mesanca ,koga smo vrlo brzo nesrecno izgubili.Par godina kasnije u nase veliko dvoriste stigao je prvi rasni pas Aqvila - Sibirski haski.Pas koga nismo voleli samo mi ,nego i mnogi vlasnici pasa koji su od njega gubili po svim izlozbama gde smo se pojavljivali. Prvi vizuelni kontakt sa BERNSKIM ,sam ostvario na jednoj medjunarodnoj izlizbi u Novom Sadu, i od tad ta rasa pasa je opsedala ne samo mene nego i moje ukucane. Nakon visemesecne potrage za stenetom Bernskog psa ,kod mnogobrojnih vlasnika koje sam upoznao po izlozbama , i po raznoraznim preporukama ,planski i vrlo pazljivo sam kupio od nepoznatog odgajivaca , zensko stene Astru. Zasto? Tada sam samo ja bio siguran da je Astra pas koji ce da nas jos vise odusevi i obraduje od Aqvile, i ako je ovaj bio unuk svetskog sampiona i nepobediv po izlozbama. Astrina majka Koselyvolgyi Ursula ,je direktni potomak Svajcarskih pasa, i nekom ludom srecom nasla se u Senti ,a za to sam ja sazno na vrlo cudan i neuobicajen nacin, od coveka koji se bavi Aikidoom i nema nikakvih dodirnih tacaka sa psima.Saznao sam da je vlasnik odgajivacnice Koselyvolgyi -Peter Ferenc iz Madjarske, covek koji posebnu paznju u svojoj odgajivacnici posvecuje karakteru Bernskih pasa i da mu je to jedna od glavnih odlika odgajivacnice , sto je meni bilo najvaznije. Nisam pogresio. Sada ,svako ko je imalo upoznao tu kuju na neki indirektni nacin bi hteo da ima bas Astru ili makar njenog potomka u dvoristu.Mnogobrojni su momenti u porodici Lukic, koji ce ostati zapamceni kod svih ukucana, a vezano za Astru.Ona je znala i sada to radi ,da kad moj brat podje na pecanje, obavezno ,samo sto nezna da kaze , da podje sa njim na reku i on tad zna da prvo mora da ide na jedno poduze kupanje sa njom pa tek nakon toga da uz njenu stalnu paznju i smotrenost zapocne pecanje i uglavnom uvek donese ulov jer je ona njemu postala kao amajlija za ribolov. Kada idemo u grad ,skoro je nenametljivo nemoguce poci bez nje, jer nas u gradu skoro svi poznanici kritikuju ukoliko ona nije pored nas. U parku sa drugim psima se slaze odlicno, mada je bilo i slucajeva kada je odreagovala na nesto agresivnije pse istom merom i ne dozvoljava da bilo ko na naseg sina Pavla cak i povisi ton u njenom prisustvu.Sestra koja se pre par godina udala i sada ima dve cerke, kada je otisla da zivi u drugoj porodici i drugom dvoristu zamolila me je da kad se Astra osteni obavezno , ali obavezno ,za nju ostavimo stene koje lici na Astru. Astra je u 10-om mesecu svog zivota imala saobracajnu nesrecu kad ju je udario auto .Kako se ona tamo nasla bez nas? To ni danas nismo saznali. No bez obzira sto joj je zadnja desna noga bila polomljena, ona je na proslogodisnjoj izlozbi u Krusevcu, odusevila sve koji su gledali tu manifestaciju ujednacenoscu svog legla iz koga su vec tada par pasa postali sampioni .Nakon veceg broja stenaca, koji su njeni unuci i unuke, danas se u nasem dvoristu nalazi iz jedne od najjacih kombinacija kod nas stene Alka, koja ce ukoliko ovakvim tempom napreduje kao do sada oduseviti ne samo domacu publiku nego vrlo moguce i u maticnoj zemlji odakle joj je prababa .